Pretprošlog leta Milan je sasvim mirno sopštio:,,Možda odem na brod." Okrenula sam se razgoračenih očiju i upitala:,,Pa što ne pričaš? Gde si zagubio uzbuđenost? Plovićeš svetom, srećniče jedan!"
Malo se bojao, zbog svih procedura i kontrola koje su usledile. Ipak je otputovao, novembra pretprošlog prvi put, na šest meseci. Osladilo mu se pa se mesec dana po povratku ukrcao ponovo i u julu mesecu prošle godine krenuo iznova. Sve mu se dopalo, od novih poslastica, ljudi koje upoznaje, kultura na koje nailazi, plaža koje je obilazi. Kažem ja srećnik, zapao mu je treći po redu najveći kruzer na svetu Feedom of the Seas. Sad u koferu čuva uspomene iz Meksika, s Jamajke, Bahama, Kariba, Kanade, Islanda, Norveške...
...Pisao nam je često, nekada duže, nekada kraće, fotografisao pa slao, mahao i pozdravljao. Učinio je što je duuugo želeo... ronio je...
,,Kad sam nakon sat vremena izronio kazao sam sebi i ostalima - Život na kopnu je baš dosadan :-)!"
,,Kad sam nakon sat vremena izronio kazao sam sebi i ostalima - Život na kopnu je baš dosadan :-)!"
...i leteo...
,,I believe, I can fly!"
,,I believe, I can fly!"
Još malo pa dolazi, izgleda da će nas iznenaditi jer spretno skriva dan povratka. Mi već odbrojavamo (da vam kažem, znam da odbrojava i on, i ma koliko mu se tamo dopadalo, slutim da se raduje - svima nama :-)) Hajde bre više, svetoplovče Milane! 10, 9, 8, 7, 6...
Odbojavajući,
Doja Teodora.
Doja Teodora.