,,Hoćemo li se igrati?
- Čega?
- Odmaranja duša.
- Kako se to igra?
- Ja te zagrlim, a ti dišeš."
- Čega?
- Odmaranja duša.
- Kako se to igra?
- Ja te zagrlim, a ti dišeš."
Kaže mi Mara da dugo nisam pisala i da je vreme da napišem nešto lepo (Mara je pravi pratilac, ima je u svakoj priči, dole u komentarima :-)). E pa Maro, evo ti! Kud ćeš lepše od priče o venčanju, i to pozerskom venčanju! :-)
E ovako, da počnemo...
Da počnemo, ali da skratimo (u poverenju vam pišem da mi je neko, isto tako u poverenju :-) rekao da ljudi nemaju vremena za čitanja). Znači, priču golemu batali, nek' se fotografijom venčanje nahvali... i fotograf pohvali (veliko BRAVO ide fotografu).
E ovako, da počnemo...
Da počnemo, ali da skratimo (u poverenju vam pišem da mi je neko, isto tako u poverenju :-) rekao da ljudi nemaju vremena za čitanja). Znači, priču golemu batali, nek' se fotografijom venčanje nahvali... i fotograf pohvali (veliko BRAVO ide fotografu).
Katarina i Veljko, zaljubili su se u biggradu, Beogradu (pa onda recite da se u studentsko doba mora samo učiti... može se i zaljubljivati :-)). Pre godinu dana su počeli da žive u ne baš tako velikom gradu, ali gradu lepih prilika... poslovnih (tako ispade u njihovom slučaju), Novom Pazaru.
Šta o njima pomislite kada ih ovako pozerske pogledate? Je l' mislite da su smeli i hrabri? Ja da... i da su, nekako, drugačiji, ali na lep način, odvažniji, za nove avanture spremni i potpuno opušteni. Ko bi se usudio dva dana pred venčanje, bez šminkera i frizera, daleko od grada, fotografu da pozira! Ko bi se odvažio jednoj devojci željnoj avanture i njenim drugarima, dekoraciju sale da prepusti!
Šta o njima pomislite kada ih ovako pozerske pogledate? Je l' mislite da su smeli i hrabri? Ja da... i da su, nekako, drugačiji, ali na lep način, odvažniji, za nove avanture spremni i potpuno opušteni. Ko bi se usudio dva dana pred venčanje, bez šminkera i frizera, daleko od grada, fotografu da pozira! Ko bi se odvažio jednoj devojci željnoj avanture i njenim drugarima, dekoraciju sale da prepusti!
Njih dvoje su se usudili, i odvažili! Mnogo su lep posao odradili! Baš su pravi mladeci pozeri! I, kažite onda, čik kažite, da nema ljudi sa ludački dobrim energijama, ljudi spremnih da stvaraju drugačije, slobodnije, onih spremnih da to podrže poziranjem :-)...
... i onih spremnih da pričaju koliko je lepo bilo.
,,Ne znam koji bih momenat izdvojila kao najljepši, jer je za mene svaki dio poseban. Svadba je bila predivna, uključujući i vjenčanje. Bilo je i dirljivo samim tim što mi je Kaća sestra. Sve u svemu, to je najljepša svadba na kojoj sam bila."
,,Ne znam koji bih momenat izdvojila kao najljepši, jer je za mene svaki dio poseban. Svadba je bila predivna, uključujući i vjenčanje. Bilo je i dirljivo samim tim što mi je Kaća sestra. Sve u svemu, to je najljepša svadba na kojoj sam bila."
Super je kada vam se energije i ukusi poklope, kada zajedno odaberete narandžastu radi dekoracije, kad pripremite sapun - balončiće za prvi ples, prskalice da tortu najave! Super je kad ti fotograf super foto - buk pripremi, kad ti s drugog kraja zemlje stignu Renatini kolačići i Mimina leptir mašna za kucu Bilija.
Super je što sam bila deo Kaćinog i Veljkovog venčanja! :-)
Da uvek tako zaljubljeno, kao na slikama, jedno drugo pogledujete! :-))
Do nekog narednog pozerskog venčanja,
Teodora.
Hvala svima koji su bili deo venčanja!
Fotografija: Danilo Vučković;
Medenjaci: Rendži Cookies;
Leptir mašna (za Bilija): Leptir mašne by Mima;
Dekoracija: ISKRA;
Posebno hvala mami i tetki, jednoj komšinici, i drugarima vrednim, Jasni, Slobu i Suzi! :-))
Hvala i Mihajlu i Nemanji jer su pomoc ponudili kad je mnogo trebala! :-))
p.s. Svim pomenutim se izvinjavam. Blog se zainatio, pa vas nisam mogla linkovati. Vi koji čitate, mnogo lepo rade, pravac na njihove fejs stranice po mašne, medenjake i fotografije! :-))